Budućnost filma: Prijete li usluge streaminga kinima?

Industrija kina, sada stara više od jednog stoljeća, temeljni je dio filmskog krajolika od svog početka. Dok se ideja o postojanju filmova bez kina nekoć činila nevjerojatnom, brzi porast usluga streaminga posljednjih godina učinio je tu mogućnost vjerojatnijom. Platforme za strujanje sve se više smatraju održivom alternativom tradicionalnom kinu, što dovodi do zabrinutosti da bi s vremenom kina mogla učiniti zastarjelima. Ova se tjeskoba pojačala tijekom pandemije kada su kina bila prisiljena zatvoriti, a publika se okrenula streamingu za svoju zabavu. Kako su se ljudi navikavali na gledanje filmova kod kuće, pojavilo se goruće pitanje koje bi moglo oblikovati budućnost filmske industrije: hoće li platforme za streaming u konačnici zamijeniti kinodvorane?

Vrijeme kada su kina bila jedino mjesto gledanja filmova blijedi. Studiji sada mogu generirati usporedive prihode od usluga strujanja, koje nude praktičnost i pristupačnost. Mnogi su studiji prihvatili ovu promjenu, privučeni brzinom, lakoćom i isplativošću streaminga. Međutim, ova perspektiva postavlja kritično pitanje: je li promatranje umjetnosti isključivo kroz kapitalističku leću pravi pristup? Studiji nastavljaju puštati filmove u kinima ne samo radi umjetničkog izražavanja i zarade, već i kako bi osigurali veću pokrivenost u tisku, povećanu prepoznatljivost i, što je najvažnije, veću publiku. Kako bi se to zaštitilo, filmovi obično rade unutar "kazališnog prozora", određenog razdoblja tijekom kojeg se ne mogu prikazivati ni na jednoj platformi osim u kinima. Duljina ovog razdoblja određena je pregovorima između studija i lanaca kazališta, ali se posljednjih godina smanjuje, na veliku frustraciju kazališta.

Prije pandemije COVID-19 ovaj je prozor trajao 90 dana, dopuštajući studijima da objave filmove na platformama za streaming tri mjeseca nakon njihova kino premijere. Međutim, s obzirom na to da su kina bila prisiljena zatvoriti tijekom pandemije, studiji su iskoristili priliku da lansiraju filmove istovremeno u kinima i na platformama za streaming – potez koji su dugo željeli. Ova strategija dvostrukog izdanja omogućuje studijima da povećaju profit od prvog dana, ali također dovodi do smanjene posjećenosti kina. Tijekom karantene, lanci kazališta nisu imali mnogo mogućnosti da se suprotstave ovoj promjeni, jer su mnoga već bila na rubu zatvaranja.

Nakon karantene, kina nisu mogla dopustiti nastavak simultanog prikazivanja jer bi to dovelo do značajnih financijskih gubitaka. Slijedom toga, studiji i kina počeli su pregovarati, što je rezultiralo time da je većina studija pristala na 45-dnevno kino razdoblje, dok je Universal Studios osigurao kraći 31-dnevni prozor.

Ovaj kazališni prozor djelomično postoji zato što se studiji još uvijek oslanjaju na kazališta za vlastitu korist. Osim generiranja prihoda, kina pomažu stvoriti atmosferu događaja oko filma, podižući iskustvo gledanja iznad puke zabave. Dok bi neki gledatelji radije gledali nova izdanja na platformama za streaming odmah, tim filmovima često nedostaje šira privlačnost onih koji se premijerno prikazuju isključivo u kinima. Gledanje filma u prepunoj kinodvorani potiče osjećaj zajedništva i uzbuđenja koji se jednostavno ne pojavljuju kada film gledate sami kod kuće.

To je jasno ilustrirano tijekom prošlogodišnjeg fenomena 'Barbenheimer', kada je istovremeno prikazivanje dva velika filma, Barbie i Oppenheimer , izazvalo ludnicu među gledateljima filmova. Publika je hrlila u kina u skupinama, često odjevena u tematske kombinacije. Sličan događaj odigrao se s izdanjem Taylor Swift: The Eras Tour , koji je gledateljima ponudio iskustvo poput koncerta u kazališnom okruženju. Ovo jedinstveno "kazališno iskustvo" je nešto što platforme za streaming jednostavno ne mogu ponoviti.