AI otkriva skrivena umjetnička djela na poznatim slikama

S pojavom novih tehnologija, istraživači i povjesničari umjetnosti sada mogu otkriti nove informacije o izgubljenim i oštećenim umjetninama. Tehnike kao što su rendgensko i infracrveno snimanje omogućile su stručnjacima da vide ispod površine slika, otkrivajući detalje koji su prije bili skriveni. Na primjer, rendgensko snimanje korišteno je za otkrivanje autoportreta Vincenta van Gogha ispod jedne od njegovih drugih slika, dok je infracrveno snimanje korišteno za otkrivanje podcrta na Posljednjoj večeri Leonarda da Vincija.

Uz ove tehnike snimanja, druge tehnologije poput 3D ispisa i računalnog modeliranja također se koriste za restauraciju i očuvanje oštećenih umjetnina. Na primjer, 3D ispis korišten je za stvaranje točnih replika krhkih drevnih svitaka, što je istraživačima omogućilo da ih proučavaju bez opasnosti od daljnjeg oštećenja. Slično tome, računalno modeliranje korišteno je za stvaranje virtualnih rekonstrukcija oštećenih umjetničkih djela, omogućujući stručnjacima da ih detaljnije prouče, pa čak i razviju planove obnove.

Korištenje novih tehnologija pomaže u otkrivanju novih informacija o nekim od najvećih svjetskih umjetničkih djela, približavajući nas razumijevanju njihove prave povijesti i značaja. Korištenjem ovih alata možemo nastaviti čuvati i štititi ove neprocjenjive dijelove naše kulturne baštine za buduće generacije. Na primjer, umjetna inteligencija (AI) koristi se za obnavljanje i očuvanje oštećenih ili izgubljenih umjetničkih djela. U nekim slučajevima AI čak može otkriti detalje o umjetničkom djelu koje je prethodno bilo skriveno ili izgubljeno. Na primjer, AI se može koristiti za analizu rendgenskih i infracrvenih slika slika kako bi se otkrili skriveni slojevi ili donji crteži. U drugim slučajevima, može stvoriti virtualne rekonstrukcije oštećenih umjetnina, omogućujući stručnjacima da proučavaju i razviju planove obnove za te dijelove.

Do sada se umjetna inteligencija pokazala kao vrijedan alat u području restauriranja i očuvanja umjetnina. Korištenjem umjetne inteligencije za otkrivanje skrivenih detalja i stvaranje virtualnih rekonstrukcija, stručnjaci mogu bolje razumjeti oštećena i izgubljena umjetnička djela i razviti planove za njihovo očuvanje za buduće generacije. U nekim slučajevima, umjetna inteligencija se koristi za analizu rendgenskih i infracrvenih slika slika kako bi se otkrili skriveni detalji ili donji crteži. Ljudski doprinos u ovom procesu uključuje čišćenje rendgenske slike kako bi se uklonili elementi s površinske slike i prikupljanje skupa podataka o umjetnikovim djelima kako bi stroj naučio njihov stil.

Međutim, korištenje umjetne inteligencije u restauriranju i očuvanju umjetnina nije bez izazova. Jedna prepreka s kojom su se istraživači susreli su ograničene informacije koje pružaju tradicionalne X-zrake, koje su prvi put korištene u slikama u 19. stoljeću. Kako bi to prevladali, konzervatori često uzimaju uzorke s platna kako bi saznali više o materijalima, pigmentima i mogućim oštećenjima. Međutim, novije tehnologije skeniranja sada im omogućuju da dobiju te informacije bez diranja rada.

Nacionalna galerija u Londonu udružila se sa Sveučilišnim koledžem u Londonu i Imperial Collegeom u Londonu na projektu pod nazivom Umjetnost kroz objektiv ICT-a (ARTICT) kako bi proizvela jasnije slike slika korištenjem najsuvremenije opreme za skeniranje.

Jedna od slika koje su proučavane u sklopu ovog projekta je Doña Isabel de Porcel (c. 1805.) Francisca de Goye, ispod koje se nalazi skriveni portret muškarca. Kako bi se otkrio taj skriveni portret, kombinirano je više skeniranja iz različitih područja elektromagnetskog spektra, proces koji se prije radio ručno. Međutim, zahvaljujući istraživanju provedenom u sklopu projekta ARTICT, ovaj se proces sada može izvesti pomoću računala.

Neki ljudi sumnjaju u točnost projekata koji pokušavaju rekreirati izgubljena umjetnička djela pomoću tehnologije. Na primjer, pokušaj Google Arts & Culture da preboji Klimtove fakultetske slike, koje su uništene u požaru i poznate samo po crno-bijelim fotografijama, kritiziran je zbog korištenja pretjerane umjetničke licence i svođenja slika na "crtiće". Nasuprot tome, Erdmann je pokušao ograničiti ljudski estetski doprinos u svojim rekonstrukcijama, a konačnu sliku odabire algoritam, a ne ručno biraju stručnjaci. Ove vrste projekata nude priliku da se istraži kako je izgubljeno remek-djelo moglo izgledati i dio su duge tradicije povijesnih rekonstrukcija. Međutim, oni su nedavno stvoreni i doživljeni digitalno, dopuštajući da izvorno djelo ostane nepromijenjeno. Najbolji od ovih pokušaja otvoreno su neuvjerljivi i služe kao polazište za našu vlastitu maštu.