Različiti čimbenici poput pandemija ili drugih katastrofa mogu spriječiti ljude da posjete fizičke muzeje ili potencijalno oštetiti važne artefakte. Na primjer, razorni požar u Notre Dame de Paris 2019. koji je gorio 15 sati izazvao je značajnu štetu i očekuje se da će obnova katedrale trajati više od 20 godina. Zbog izazova poput požara, prirodnog starenja zgrada i neizbježnog protoka vremena, povijesna i kulturna baština čovječanstva je u opasnosti od gubitka.
Kako bi pomogli u očuvanju ove vrijedne povijesne imovine za buduće generacije, mnogi su muzeji prihvatili virtualna i online rješenja kako bi ljudi diljem svijeta i dalje mogli doživjeti važne zbirke i lokacije, čak i kada je fizički pristup ograničen. Uz modernu tehnologiju, stvaranje visokokvalitetnih virtualnih muzeja i online obilazaka ostvarivo je više nego što bi se moglo pomisliti korištenjem alata poput prilagođenih usluga 3D animacije. Ovaj će članak istražiti svijet virtualnih muzeja i proces razvoja takvih digitalnih projekata.
Virtualni muzej digitalna je platforma koja ima za cilj simulirati i poboljšati iskustvo posjeta fizičkom muzeju. Posjetitelji mogu krenuti u virtualne obilaske pomoću uređaja poput pametnih telefona ili prijenosnih računala, iako VR i AR tehnologije omogućuju najinteraktivnije i najzanimljivije angažmane.
Dok neki konzervatori preferiraju tradicionalne osobne obilaske, tisuće muzeja diljem svijeta digitalizirale su zbirke i stvorile virtualne prostore na mreži. To sugerira da virtualni muzeji služe važnim svrhama. Koje su ključne prednosti ovog formata i zašto je toliko fizičkih institucija težilo online prisutnosti? Pažljiviji pogled otkriva nekoliko prednosti:
- Pristupačnost 24/7: Virtualni izlošci funkcioniraju kao softver ili video zapisi, ne zahtijevaju osoblje. To omogućuje posjete u bilo koje vrijeme bez ograničenja radnog vremena.
- Veća publika: Neograničeni fizičkom lokacijom, virtualni muzeji mogu privući posjetitelje diljem svijeta 24 sata dnevno. Ljudi ne moraju putovati na velike udaljenosti da bi pristupili izlošcima.
- Sigurnost zbirki i posjetitelja: Virtualni formati štite izloške od katastrofa poput požara ili potresa koji bi mogli uništiti artefakte. Oni također štite javno zdravlje, kao što se pokazalo tijekom pandemije kada su osobni posjeti bili rizični.
- Pristupačno obrazovanje: Virtualni obilasci čine muzejski sadržaj dostupnim većem broju pojedinaca i škola s ograničenim proračunom. Tehnologija pametnih telefona/VR smanjila je prepreke za bavljenje poviješću i kulturom.
Ukratko, digitalizacija zbirki i stvaranje internetske prisutnosti donosi značajne prednosti 24-satnog pristupa, sigurnosti, širenja i obrazovanja. Ovo pomaže objasniti sve veću popularnost virtualnih muzeja među fizičkim institucijama.
- Nekonvencionalna zabava: dok se mnogi ljudi obično opuštaju gledajući filmove, igrajući igrice ili se prepuštajući hobijima, postoji novi put za slobodno vrijeme koji proširuje horizonte - kulturna zabava. Sada pojedinci mogu istraživati renomirane institucije poput Louvrea i mnoštva drugih muzeja iz udobnosti vlastitog doma, što je doista izvanredan razvoj.
- Očuvanje dragocjenih artefakata: Muzeji se često suočavaju s izazovom očuvanja drevnih relikvija, koji zahtijevaju posebne uvjete okoline kako bi održali svoj integritet i izvorni oblik. Stoga stručnjaci često pohranjuju određene artefakte odvojeno od onih izloženih. Srećom, digitalizacija ovih artefakata omogućuje njihovo sigurno čuvanje, a istodobno omogućuje njihovo iskustvo u virtualnoj stvarnosti.
- Poboljšana interakcija s izlošcima: Fizički muzeji obično zabranjuju posjetiteljima interakciju s povijesnim relikvijama i umjetničkim djelima zbog njihove krhkosti. Suprotno tome, virtualni obilasci pružaju nove načine bavljenja izlošcima, dopuštajući korisnicima da njima manipuliraju na načine koji su prije bili nemogući, poput okretanja ili animiranja.
Kategorije virtualnih muzeja
Virtualni muzeji kategorizirani su na temelju svojih ciljeva i ciljne publike u obrazovne formate i formate usmjerene na igrifikaciju. Dok svi muzeji primarno imaju za cilj obrazovanje, razlika leži u metodama dostavljanja informacija. Zaronimo u jedinstvene karakteristike koje razlikuju ove dvije vrste.